Šta djelima poručujemo?

Nedavno sam, vozeći se u gradskom prijevozu, bio svjedokom izuzetno nelagodne situacije. Naime, čuo sam iza sebe raspravu nekoliko djevojaka sa revizorima koji su pregledali karte putnicima. Raspravljali su, razumije se, jer dotične nisu kupile kartu. Nakon što ih je revizor zamolio da kupe kartu, one su to odbile, a na napisanu kaznu jedna je drsko i glasno kazala da je „neće platiti kao ni stotinu ranijih.“ Pošto je nemoguće bilo ne obratiti pažnju na ovu raspravu, svi prisutni su se okrenuli, a šok je bio potpun, barem meni, kad sam vidio tri djevojke koje su nosile hidžab na glavi! Sa bolom u srcu i stidom u očima, gledao sam poglede ostalih prema tim djevojkama i pitao se kakve sada misli prolaze kroz glavu onih koji ne razumiju da je islam savršen, a muslimani ne.
Savremeni učenjak Muhammed Gazali je rekao da „polovinu odgovornosti za nevjerstvo u svijetu nose pobožni ljudi koji svojim lošim riječima i djelima Gospodara ‘omražavaju’ Njegovim stvorenjima.“
Jasno je, naravno, da nam se mnoge stvari u određenom sistemu mogu ne sviđati. Međutim, pričati o tome kakav je neki sistem, a i sam ga rušiti, znak je da nismo drugačiji od onih na koje se žalimo. Poslanik, a.s., u mnogim hadisima potencira da vodimo računa o tuđem pravu i vodimo brigu o emanetima koje nosimo. Ovo ne znači da ćemo biti ljudi koji ne griješe, već da ćemo korigovati svoje postupke kada uvidimo da griješimo. Znam ljude kojima je rečeno da nije uredu koristiti telefon ili printer na poslu za privatne svrhe, nositi eksere iz firme kući ili pak voziti se u tramvaju bez karte – pa su to korigovali i više ne čine. A ima onih kojima ništa ne znači takva smjernica jer „da im je samo to grijeh, ne bi niko sretniji od njih bio“. Takav neozbiljan pristup životu, poslu ili ljudima je nešto što one koji su već daleko od islama još više udaljava. Razmišljati o tome je obaveza svakog muslimana. Obavljati namaz, postiti ramazan ili ići na hadž jeste dužnost svakog muslimana, ali tim obredima mi jačamo svoju vezu sa Allahom i pripremamo se za susret sa izazovima života. A upravo principijelnost i korektnost u tim izazovima, a ne naš namaz ili post, je ono što može zadiviti one kojima želimo reći: ljudi, ovo je islam! Od najtužnijih ljudi na Sudnjem danu će biti čovjek koji će doći i sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je nekoga psovao, nekoga potvorio, nečiji imetak jeo, prolio nečiju krv ili je nekog udario, pa će svakom od njih biti dato od njegovih dobrih djela, ili njemu natovareno njihovih grijeha. Svako vrijeme ima svoje izazove, a ogroman izazov našeg vremena je biti od onih koji djelom poručuju Dobro i Istinu.
***
U jednoj džamiji neko vrijeme ezan je učio mladić prelijepog glasa. Djevojka, nemuslimanka, zaljubila se u tu melodiju i počela tražiti od oca da ode do džamije i upozna se sa islamom. Otac je to odbijao, sve dok jednog dana onaj mladić ne ode iz grada, pa ezan poče da uči neki čovjek neprijatnog glasa. Djevojka potom odustane od ideje da prilazi džamiji. Oca to obradova, pa ode do ovog novog mujezina i reče mu: „Čovječe, ti samo uči, a ja ću ti plaćati!“